Chapter 38

  Časti liječnika čašću koja mu pripada zbog njegove službe, jer je i njega Gospod stvorio. 

 Liječenje od Svevišnjeg dolazi, kao što se dar od kralja dobiva. 

 Znanje uzdiže glavu liječniku i moćnici ga poštuju. 

 Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih čovjek ne odbacuje. 

 Nije li po drvetu voda postala slatka, pokazujuć' tako svoju moć? 

 Ljudima je dao znanost da uzmognu slaviti snagu djela njegovih. 

 Njima se liječi i bol ublažuje, od njih ljekarnik lijekove priprema. 

 Tako nema kraja djelima njegovim i po njemu se blagostanje širi svijetom. 

 Sine moj, u bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli jer on zdravlje daje. 

 Bježi od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha očisti srce. 

 Prinesi žrtvu blagomirisnu i spomen-žrtvu i pretio dar prema imanju svojem. 

 Ali i liječniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: nek' nije daleko od tebe, jer i on je potreban. 

 Katkad je spas u ruci njihovoj, 

 jer se i oni Bogu utječu da im poda milost izlječenja i lijek za spas života. 

 Tko griješi pred Stvoriteljem svojim nek padne u ruke liječničke. 

 Sine moj, roni suze nad mrtvim, tužaljkom prokukaj kao patnik skrhan: ukopaj mu tijelo prema običaju i ne uskrati počasti grobu njegovu. 

 Gorko plači i žarko ridaj i pokaži žalost koju zaslužuje: jedan ili dva dana, da izbjegneš govorkanje, a potom se utješi od žalosti svoje. 

 Jer od tuge dolazi prijeka smrt, i žalost slabi snagu životnu. 

 Neka žalost prođe s pogrebom, jer je život u žalosti nepodnošljiv. 

 Ne prepuštaj srce svoje žalosti: odagnaj je i misli na svoj svršetak. 

 I ne zaboravi: povratka nema; njemu ne koristiš, a sebi udiš. 

 Misli na njegovu kob koja je i tvoja: jučer meni, danas tebi. 

 Kad mrtvac počine, nek' počine i spomen njegov i utješi se kad izađe njegov duh. 

 U dokolici je mudrost zakonoznanca, i tko je od poslova slobodan postaje mudar. 

 Kako će omudriti onaj tko upravlja plugom i komu je sva slava u šiljku ostana, tko tjera volove i bavi se radom oko njih i koji govori samo o teladi: 

 um je njegov obuzet brazdama koje slijedi, a bdijenja mu prolaze u tovu junadi. 

 Tako i svi radnici i rukotvorci koji rade i dan i noć: oni koji rezbare pečatnjake i trude se neprestano oko novih šara svesrdno teže za što većom sličnošću uzoru i bde noću da usavrše svoje djelo. 

 Tako i kovač koji sjedi pokraj nakovnja i promatra sirovo željezo: dah ognja peče mu kožu, a on se oko vrela ognjišta napreže; zvuk čekića zaglušuje uho njegovo, oči upire u uzorak pred sobom; srcem misli na svršetak posla svog i noću bdi da ga usavrši. 

 Tako i lončar koji sjedi kod posla svog i okreće točak nogama: uvijek je u brizi za djelo svoje i sve su mu kretnje odbrojane. 

 Rukom daje oblik glini, a nogama je gnječi; srcem misli na laštenja i bdi noću da peć očisti. 

 Svi se oni u ruke uzdaju, i svaki je vičan svome poslu. 

 Bez njih se nijedan grad ne može sagraditi, a nema ni naselja ni putovanja. 

 Ali njih ne pitaju u vijeću narodnom i ne ističu se u općini. Ne sjede na stolici sudačkoj i ne shvaćaju Zakona zavjetnoga. 

 Ne ističu se naobrazbom ni zdravom rasudbom i nema ih među tvorcima mudrih izreka. Ali oni održavaju stvoreni svijet i molitva im je na djelo usmjerena.