| Chapter 3 |
1 | Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga svećenika naše vjere - Isusa: |
2 | on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj kući njegovoj. |
3 | Dostojan je doista toliko veće slave od Mojsija koliko veću čast od kuće ima onaj tko ju je sagradio. |
4 | Jer svaku kuću tkogod gradi, a sve je sagradio Bog. |
5 | Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kući njegovoj kao služnik da posvjedoči za ono što je imalo biti rečeno, |
6 | ali Krist - kao Sin, nad kućom njegovom. Njegova smo kuća mi ako sačuvamo smjelost i ponos nade. |
7 | Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete, |
8 | ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji |
9 | gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja |
10 | četrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proniču moje putove. |
11 | Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak! |
12 | Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga. |
13 | Pače hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom. |
14 | Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sačuvamo |
15 | kad je rečeno: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni! |
16 | Jer, koji su to čuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta? |
17 | Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji? |
18 | Kojima se zakle da neće ući u njegov počinak, ako li ne nepokornima? |
19 | I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere. |