| Chapter 4 |
1 | Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo. |
2 | Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. |
3 | Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: |
4 | u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja. |
5 | Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa. |
6 | Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu. |
7 | To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. |
8 | U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; |
9 | progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni - |
10 | uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. |
11 | Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. |
12 | Tako smrt djeluje u nama, život u vama. |
13 | A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. |
14 | Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. |
15 | A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. |
16 | Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. |
17 | Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave |
18 | jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno. |