Chapter 3

  Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili trebamo li, kao neki, preporučna pisma na vas ili od vas? 

 Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i čitaju svi ljudi. 

 Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima. 

 Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. 

 Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga. 

 On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje. 

 Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova, 

 koliko li će slavnija biti služba Duha. 

 Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti. 

 I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom. 

 Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje. 

 Imajući dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošću, 

 a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga. 

 Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao. 

 Naprotiv, kad god se čita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo. 

 Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes. 

 Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. 

 A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu.