| Chapter 28 |
1 | Jednom spaeni, doznasmo da se otok zove Malta. |
2 | Urođenici nam iskazivahu nesvakidanje čovjekoljublje. Zapalie krijes i okupie nas oko njega jer je počela kia i bilo zima. |
3 | Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vrućine izađe zmija i pripije mu se za ruku. |
4 | Kad su urođenici vidjeli gdje mu ivotinja visi o ruci, govorili su među sobom: "Ovaj je čovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da ivjeti." |
5 | Ali on otrese ivotinju u vatru i ne bi mu nita; |
6 | a oni očekivahu da će oteći i umah se sruiti mrtav. Poto su dugo čekali i vidjeli da mu se nita neobično nije dogodilo, promijenie miljenje te stadoe govoriti da je bog. |
7 | U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom Publija. On nas je primio i tri dana uljudno gostio. |
8 | A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je leao. Pavao uđe k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izliječi ga. |
9 | Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te ozdravljali. |
10 | Oni nas mnogim počastima počastie i na odlasku nam priskrbie to je potrebno. |
11 | Nakon tri mjeseca otplovismo aleksandrijskom lađom koja je prezimila na otoku i imala za znak Dioskure. |
12 | Doplovismo u Sirakuzu i ostadosmo ondje tri dana. |
13 | Odande ploveći uz obalu, stigosmo u Regij. Sutradan okrenu junjak te za dva dana stigosmo u Puteole. |
14 | Ondje nađosmo braću koja nas zamolie da ostanemo u njih sedam dana. Tako stigosmo u Rim. |
15 | Kada su tamonja braća čula za nas, iziđoe nam u susret do Apijeva trga i Triju gostionica. Kad ih Pavao ugleda, zahvali Bogu i ohrabri se. |
16 | A kad uđosmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je čuvao. |
17 | Nakon tri dana sazva on idovske prvake. Kad se sabrae, reče im: "Ja, braćo, ne učinih nita protiv naroda ni običaja otačkih, a ipak me okovana u Jeruzalemu predadoe u ruke Rimljana. |
18 | Oni me nakon istrage htjedoe pustiti jer nije na meni bilo nita čime bih bio zasluio smrt. |
19 | Kako se idovi tome oprijee, bio sam prisiljen prizvati se na cara; ne dakle stoga to bih imao bilo za to tuiti svoj narod. |
20 | S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige." |
21 | Oni mu odvrate: "Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje niti nam je tko od pristigle braće o tebi to zlo javio ili rekao. |
22 | Nego htjeli bismo od tebe čuti to misli jer o toj sljedbi znamo samo da joj se posvuda proturječi." |
23 | Nato urekoe dan pa dođoe mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i svjedočio o kraljevstvu Bojemu te ih od jutra do večeri iz Mojsijeva Zakona i Proroka uvjeravao o Isusu. |
24 | I jedne uvjerie njegove riječi, a drugi nisu vjerovali. |
25 | Nesloni tako među sobom, stadoe se razilaziti kadli im Pavao reče jo jednu riječ: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reče ocima vaim: |
26 | Idi k tomu narodu i reci mu: Sluat ćete, sluati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! |
27 | Jer usalilo se srce naroda ovoga: ui začepie, oči zatvorie da očima ne vide, uima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. |
28 | Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Boje; oni će posluati!" |
29 | # |
30 | Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su dolazili k njemu, |
31 | propovijedao kraljevstvo Boje i naučavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, nesmetano. |