| Chapter 22 |
1 | "Braćo i oci, posluajte to ću vam sad u svoju obranu reći." |
2 | Kad čue da im govori hebrejskim jezikom, jo većma utihnue. On nastavi: |
3 | "Ja sam idov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu; bijah revnitelj Boji kao to ste svi vi jo danas. |
4 | Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice mueve i ene, |
5 | kako mi to moe posvjedočiti i veliki svećenik i sve starjeinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne." |
6 | "Dok sam tako putovao i pribliavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. |
7 | Sruih se na tlo i začuh glas to mi govorae: 'Savle, Savle, zato me progoni?' |
8 | Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Reče mi: 'Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoni.' |
9 | Oni koji bijahu sa mnom svjetlost dodue primijetie, ali ne čue glasa Onoga koji mi govorae. |
10 | Rekoh nato: 'to mi je činiti, Gospodine?' Gospodin će mi: 'Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći to ti je određeno učiniti.' |
11 | Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoe za ruku te stigoh u Damask." |
12 | "Neki Ananija, čovjek po Zakonu poboan i na dobru glasu u idova ondje nastanjenih - |
13 | dođe k meni, pristupi mi i reče: 'Savle, brate, progledaj!' I ja se u taj čas zagledah u nj. |
14 | A on će: 'Bog otaca naih predodredi te da upozna volju njegovu, da vidi Pravednika i čuje glas iz usta njegovih |
15 | jer bit će mu pred svim ljudima svjedokom onoga to si vidio i čuo. |
16 | I to sad oklijeva? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljući Ime njegovo!'" |
17 | "Poto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos |
18 | i vidjeh Gospodina gdje mi govori: 'Pohiti, urno izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoga svjedočanstva o meni.' |
19 | Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u te. |
20 | I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.' |
21 | Nato mi reče: 'Pođi jer ću te poslati daleko k poganima!' |
22 | Sluali su ga sve do te riječi, a tada podigoe glas: "Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da ivi!" |
23 | Kako oni stadoe bučiti, odbacivati haljine i vitlati prainu u zrak, |
24 | zapovjedi tisućnik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bičevima ispitaju kako bi doznao zato tako viču protiv njega. |
25 | Kad ga remenjem rastegoe, reče on nazočnom satniku: "Rimskoga građanina, i jo neosuđena, smijete bičevati?" |
26 | Kad je to čuo satnik, priđe tisućniku i dojavi mu: "to si to nakanio? Ovaj je čovjek Rimljanin!" |
27 | Tisućnik tada priđe Pavlu pa mu reče: "Reci mi, jesi li Rimljanin!" On odvrati: "Da." |
28 | Tisućnik dometnu: "Ja stekoh to građanstvo za skupe novce." Pavao nato reče: "Ja sam se pak s njim i rodio." |
29 | Bre stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisućnik se preplai kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijae okovao. |
30 | Sutradan pak kad je htio točno saznati za to ga idovi optuuju, odrijei ga pa zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i sve Vijeće te privede Pavla i postavi ga pred njih. |