Chapter 5

  Neki pak čovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje 

 pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima. 

 Petar mu reče: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? 

 Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!" 

 Kako Ananija ču te riječi, sruši se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to čuli. 

 Nato ustanu mladići, poviju ga, iznesu i pokopaju. 

 Nakon otprilike tri sata uđe njegova žena ne znajući što se dogodilo. 

 Petar joj reče: "Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?" Ona odgovori: "Da, za toliko." 

 A Petar će joj: "Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe će iznijeti!" 

 Ona se umah sruši do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladići uđu, nađu je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz muža. 

 I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to čuli. 

 Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu. 

 Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. 

 I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu 

 tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. 

 A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali. 

 Onda se podiže veliki svećenik i sve njegove pristaše - sljedba saducejska. 

 Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu. 

 Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnice, izvede ih i reče: 

 "Pođite i postojano u Hramu navješćujte narodu sve riječi Života ovoga." 

 Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te naučavali. Uto stiže veliki svećenik i njegove pristaše, sazovu Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu. 

 Kad stražari stigoše onamo, ne nađoše ih u tamnici pa se vrate i jave: 

 "Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i čuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nađosmo." 

 Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti. 

 Nato netko pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod." 

 Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede - ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje. 

 Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: 

 "Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka." 

 Petar i apostoli odvrate: "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! 

 Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. 

 Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. 

 I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju." 

 Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti. 

 Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu 

 pa će vijećnicima: "Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. 

 Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko, i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. 

 Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. 

 I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; 

 ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti - da se i s Bogom u ratu ne nađete." Poslušaju ga 

 pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. 

 Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. 

 I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa.