| Chapter 8 |
1 | A Isus se uputi na Maslinsku goru. |
2 | U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. |
3 | Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku enu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu |
4 | i kau mu: "Učitelju! Ova je ena zatečena u samom preljubu. |
5 | U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. to ti na to kae?" |
6 | To govorahu samo da ga iskuaju pa da ga mogu optuiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. |
7 | A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." |
8 | I ponovno se sagnuvi, nastavi pisati po zemlji. |
9 | A kad oni to čue, stadoe odlaziti jedan za drugim, počevi od starijih. Osta Isus sam - i ena koja stajae u sredini. |
10 | Isus se uspravi i reče joj: "eno, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" |
11 | Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada vie nemoj grijeiti." |
12 | Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost ivota." |
13 | Farizeji mu nato rekoe: "Ti svjedoči sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!" |
14 | Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. |
15 | Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; |
16 | no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac. |
17 | Ta i u vaem zakonu pie da je svjedočanstvo dvojice istinito. |
18 | Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac." |
19 | Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali." |
20 | Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer jo ne bijae doao njegov čas. |
21 | Reče im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi ćete me traiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne moete doći." |
22 | idovi se nato stanu pitati: "Da se moda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne moete doći'?" |
23 | A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. |
24 | Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim." |
25 | Nato mu oni rekoe: "A tko si ti?" Odvrati Isus: |
26 | "Ta to da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i to sam čuo od njega, to ja zborim svijetu." |
27 | Ne shvatie da im govori o Ocu. |
28 | Isus im nato reče: "Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim nita, nego da onako zborim kako me naučio Otac. |
29 | Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim to je njemu milo." |
30 | Na te njegove riječi mnogi povjerovae u njega. |
31 | Tada Isus progovori idovima koji mu povjerovae: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; |
32 | upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi." |
33 | Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govori: 'Postat ćete slobodni?'" |
34 | Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kaem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. |
35 | Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. |
36 | Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. |
37 | Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak traite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. |
38 | Ja govorim to vidjeh kod Oca, a vi činite to čuste od svog oca." |
39 | Odgovorie mu: "Na je otac Abraham". Kae im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. |
40 | A eto, traite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu to sam je od Boga čuo. Takvo to Abraham nije učinio! |
41 | Vi činite djela oca svojega." Rekoe mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog." |
42 | Reče im Isus: "Kad bi Bog bio va Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga iziao i doao; nisam sam od sebe doao, nego on me posla. |
43 | Zato moje besjede ne razumijete? Zato to niste kadri sluati moju riječ. |
44 | Vama je otac đavao i hoće vam se vriti prohtjeve oca svoga. On bijae čovjekoubojica od početka i ne stajae u istini jer nema istine u njemu: kad govori la, od svojega govori jer je laac i otac lai. |
45 | A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. |
46 | Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zato mi ne vjerujete? |
47 | Tko je od Boga, riječi Boje slua; vi zato ne sluate jer niste od Boga." |
48 | Odgovorie mu idovi: "Ne kaemo li pravo da si ti Samarijanac i da ima zloduha?" |
49 | Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obečaćujete. |
50 | No ja ne traim svoje slave; ima tko trai i sudi. |
51 | Zaista, zaista, kaem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka." |
52 | Rekoe mu idovi: "Sada vidimo da ima zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kae: 'Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.' |
53 | Zar si ti veći od oca naega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomrijee. Kime se to pravi?" |
54 | Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije nita. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on va Bog, |
55 | no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću laac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. |
56 | Abraham, otac va, usklikta to će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se." |
57 | Rekoe mu nato idovi: "Ni pedeset ti jo godina nije, a vidio si Abrahama?" |
58 | Reče im Isus: "Zaista, zaista, kaem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!" |
59 | Nato pograbie kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama. |