| Chapter 17 |
1 | I reče svojim učenicima: "Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; |
2 | je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. |
3 | Čuvajte se!" "Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. |
4 | Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: 'Žao mi je!', oprosti mu." |
5 | Apostoli zamole Gospodina: "Umnoži nam vjeru!" |
6 | Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao." |
7 | "Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol?' |
8 | Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?' |
9 | Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? |
10 | Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'" |
11 | Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. |
12 | Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko |
13 | i zavape: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!" |
14 | Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se. |
15 | Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. |
16 | Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. |
17 | Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? |
18 | A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" |
19 | A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!" |
20 | Upitaju ga farizeji: "Kad će doći kraljevstvo Božje?" Odgovori im: "Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. |
21 | Niti će se moći kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo - kraljevstvo je Božje među vama!" |
22 | Zatim reče učenicima: "Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. |
23 | Govorit će vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se! |
24 | Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov. |
25 | No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci." |
26 | "I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: |
27 | jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. |
28 | Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. |
29 | A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. |
30 | Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi." |
31 | "U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. |
32 | I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! |
33 | Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati." |
34 | "Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. |
35 | Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti." |
36 | # |
37 | Upitaše ga na to: "Gdje to, Gospodine?" A on im reče: "Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi." |