| Chapter 3 |
1 | I reče mi: "Sine čovječji, progutaj to je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!" |
2 | Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak |
3 | i reče: "Sine čovječji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom to ti ga dajem!" I pojedoh ga, i bijae mi u ustima sladak kao med. |
4 | Reče mi: "Sine čovječji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju poruku. |
5 | Ne aljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, već te aljem domu Izraelovu. |
6 | Ne aljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad bih te k njima i poslao, oni bi te posluali. |
7 | A dom te Izraelov neće posluati, jer ni mene ne slua, jer dom je Izraelov tvrde glave i okorjela srca. |
8 | Evo, zato ću sada otvrdnuti tvoje lice kao to je i njihovo i glavu ću tvoju učiniti tvrdoglavom kao to je njihova. |
9 | I ne boj ih se i ne plai, jer oni su rod odmetnički!" |
10 | Reče mi: "Sine čovječji, sve riječi to ću ti reći uzmi k srcu i posluaj ih svojim uima. |
11 | I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako govori Jahve Gospod! - posluali ili ne posluali!" |
12 | Uto me duh podie i ja za sobom čuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta. |
13 | Čuh lepet krila onih bića - udarahu jedno o drugo - i snanu kripu točkova to se s njima kretahu i zaglunu jeku jakoga glasa. |
14 | Tada me duh prihvati i ponese. I ja iđah ogorčen i gnjevna srca, a ruka me Jahvina čvrsto pritisla. |
15 | Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji ivljahu na rijeci Kebaru - onamo gdje se bijahu nastanili - te ostadoh među njima sedam dana kao omamljen. |
16 | Poslije sedam dana dođe mi opet riječ Jahvina: |
17 | "Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova. I ti će riječi iz mojih usta sluati i opominjat će ih u moje ime. |
18 | Kad bezboniku reknem: 'Umrijet će', a ti ga ne opomene i ne odvrati od zla puta njegova kako bi mu ivot spasio, on će umrijeti sa svojega bezakonja, ali ću ja od tebe traiti račun za krv njegovu. |
19 | A kad opomene bezbonika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on će umrijeti zbog svoje krivice, a ti će spasiti svoj ivot. |
20 | Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, postavit ću mu zamku i umrijet će jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet će, i njegova se pravedna djela vie neće spominjati, ali ću od tebe traiti račun za krv njegovu. |
21 | Ako li ti pravednika opomene da ne grijei, i on zaista prestane grijeiti, ivjet će jer je prihvatio opomenu, a i ti će spasiti ivot svoj." |
22 | Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi reče: "Ustani i siđi u dolinu da ondje s tobom govorim!" |
23 | Ustadoh tada i siđoh u dolinu, i gle: Slava Jahvina stajae ondje, slična Slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh ničice. |
24 | Jahvin duh uđe u me, osovi me na noge i reče: "Idi i zatvori se u domu svojemu! |
25 | Na te ću, evo, sine čovječji, staviti uad i svezati te i vie neće izlaziti. |
26 | I jezik ću ti zalijepiti za nepce te će onijemjeti i neće ih vie karati, jer su rod odmetnički. |
27 | A kad ti ja progovorim, otvorit ću ti usta i ti će im reći: Ovako govori Jahve Gospod! I tko hoće sluati, neka slua, a tko neće, neka ne slua, jer su rod odmetnički. |