| Chapter 5 |
1 | Spomeni se, Jahve, to nas je snalo, pogledaj, vidi sramotu nau! |
2 | Batina naa pade u ruke strancima, domovi nai pripadoe tuđincima. |
3 | Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice. |
4 | Vodu to pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti. |
5 | Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti. |
6 | Pruamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo. |
7 | Oci nai zgrijeie i vie ih nema, a mi nosimo krivice njihove. |
8 | Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih. |
9 | Kruh svoj donosimo izlaući ivot maču u pustinji. |
10 | Koa nam gori kao peć uarena, ognjicom od plamena gladi. |
11 | Oskvrnuli su ene na Sionu i djevice u gradovima judejskim. |
12 | Svojim su rukama vjeali knezove, ni lica staračka nisu potivali. |
13 | Mladići su nosili rvnjeve, djeca padala pod bremenom drva. |
14 | Starci su ostavili vrata, mladići vie ne sviraju na lirama. |
15 | Radosti nesta iz naih srdaca, na ples se pretvori u tugovanje. |
16 | Pao je vijenac s nae glave, jao nama to zgrijeismo! |
17 | Evo zato nam srce boluje, evo zato nam oči se zastiru: |
18 | zato to Gora sionska opustje i po njoj se uljaju akali. |
19 | Ali ti, Jahve, ostaje zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena. |
20 | Zato da nas zaboravi zauvijek, da nas ostavi za mnoge dane? |
21 | Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane nae kao to nekoć bijahu. |
22 | Il' nas hoće sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi? |