| Chapter 1 |
1 | Kako osamljena sjedi prijestolnica, nekoć naroda puna; postade kao udovica, nekoć velika među narodima. Vladarica nad pokrajinama, na tlaku sad ide. |
2 | Noći provodi gorko plačući, suzama pokriva obraze. Nikog nema da je utjei, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjerie i postae joj neprijatelji. |
3 | Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu tekom. Sad ivi među poganima, ne nalazi počinka. Svi ga gonitelji sustiu u tjesnacima. |
4 | Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su vrata razvaljena, svećenici uzdiu, ucviljene su djevice njegove, a on je pun gorčine. |
5 | Tlačitelji njegovi sada gospodare, neprijatelji likuju: Jahve ga ucvili zbog grijeha njegovih premnogih. Djeca mu otila u izgnanstvo pred tlačiteljem. |
6 | Povukla se od Kćeri sionske sva slava njezina. Knezovi joj postadoe k'o ovnovi koji pae ne nalaze; nemoćni vrludaju ispred goniča. |
7 | Jeruzalem se spominje danÄa bijede i lutanja, kad mu narod dumanu u ruke pade a nitko mu pomoći ne prui. Tlačitelji ga gledahu smijući se njegovoj propasti. |
8 | Teko sagrijei Jeruzalem, postade kao nečistoća enina. Svi to ga tovahu, sada ga preziru: jer vidjee golotinju njegovu. On samo plače i natrag se okreće. |
9 | Skuti su mu uprljani, nije ni sanjao to ga čeka. Duboko je pao, a nikog da ga tjei. "Pogledaj, Jahve, moju nevolju: jer neprijatelj likuje." |
10 | Neprijatelj posee rukom za svim dragocjenostima njegovim. Gledao je gdje pogani provaljuju u njegovo Svetite, oni kojima si zabranio i pristup u svoj zbor. |
11 | Sav narod njegov jeca, traeći kruha; svi daju dragulje za hranu da bi ponovo ivnuli. Evo, Jahve, pogledaj kako sam prezren. |
12 | Svi vi to putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogođen, kojom me Jahve udari u dan estokog gnjeva svoga! |
13 | S visine pusti oganj, utjera ga u kosti moje. Pred noge mreu mi razape i tako me nauznak obori; ucvili me, oalosti za sva vremena. |
14 | Natovario me mojim grijesima, rukom ih svojom pritegnuo; na vrat mi ih navalio, snagu mi oduzeo. Predao me Gospod u ruke njihove, ne mogu se uspraviti. |
15 | Sve junake iz moje sredine Gospod odbaci: digao je zbor protiv mene da uniti uzdanicu moju. U tijesku izgazi Gospod mene, djevicu, kćerku Judinu. |
16 | Zato moram plakati, oči mi suze liju, jer daleko je od mene moj tjeitelj da mi duh povrati. Sinovi su moji poraeni, odveć silan bijae neprijatelj. |
17 | Sion prua ruke: nema mu tjeitelja. Jahve je protiv Jakova sa svih strana pozvao tlačitelje; i tako Jeruzalem postade među njima strailo. |
18 | Jahve, on je pravedan; jer riječi se njegovoj protivih. Oh, čujte, narodi svi, gledajte moju bol: djevice moje, moji mladići, svi odoe u izgnanstvo! |
19 | Pozvah sve ljubavnike svoje, ali me oni prevarie. Moji svećenici i starjeine pogiboe u gradu traeći hrane da bi ponovo ivnuli. |
20 | Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi, srce mi se u grudima grči jer bijah opako prkosan! Vani mač pokosi moje sinove, a unutra - smrt. |
21 | Čuj kako stenjem: nema mi tjeitelja! Svi neprijatelji čuju za moju nesreću i likuju to si to učinio! Daj da dođe dan to si ga objavio, da njima bude kao meni. |
22 | Neka se pokae sva njina zloća pred licem tvojim, a onda postupaj s njima kao to si sa mnom postupio za sve grijehe moje! Jer samo uzdiem, a srce moje tuguje. |