| Chapter 51 |
1 | Ovako govori Jahve: "Gle, ja podiem protiv Babilona i protiv pučanstva kaldejskog vjetar zatornički. |
2 | Poslat ću na Babilon vijače da ga viju i proreetaju zemlju njegovu. Kad ga sa svih strana opkole u kobni dan, |
3 | nek' strijelac luka ne odlae, nek' ne skida oklopa! Ne tedite mladića njihovih, svu mu vojsku kleto unitite! |
4 | Pobijeni će padati po zemlji kaldejskoj, probodeni po ulicama njegovim." |
5 | Ne, Izrael - Judeja - nije udovica Boga svojega, Jahve nad Vojskama, iako je zemlja njihova puna krivice protiv Sveca Izraelova. |
6 | Bjeite iz Babilona, nek' svak' spasi ivot svoj, da ne izginete s njegova bezakonja, jer ovo je vrijeme Jahvine odmazde, svakom plaća po zasluzi! |
7 | Babilon bijae pehar zlatni u ruci Jahvinoj, pehar koji opi svijet cijeli. Vinom tim se puci opie, i zato se puci obezumie. |
8 | Iznenada pade Babilon, razmrskan: zakukajte nad njim! Potraite balzama rani njegovoj: moda će ozdravit'! |
9 | Liječili smo Babilon, al' se ne izliječi. Pustimo ga, vratimo se svaki u svoj kraj! Jer do neba dopire njegova osuda i die se pod oblake. |
10 | Jahve je iznio pravdu nau! Hajde da Sionu objavimo djelo Jahve, Boga naega. |
11 | Naotrite strelice, napunite tobolce! Jahve potače duh kraljeva medijskih jer naumi zatrti Babilon, Jahvina je to osveta, osveta za Hram njegov. |
12 | Razvijte stijeg, zidine babilonske! Pojačajte strae! Postavite straare! Razmjestite zasjede! Jer Jahve to naumi to sad izvodi, kako je rekao protiv Babilona. |
13 | O, ti to prebiva na velikim vodama i bogat blagom svakojakim! Sad ti svretak dođe, kraj tvojoj lakomosti. |
14 | ivotom svojim zakle se Jahve nad Vojskama: "Napunit ću te ljudstvom kao skakavcima, zaorit će protiv tebe vika bojna." |
15 | On snagom svojom stvori zemlju, mudroću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. |
16 | Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake die s kraja zemlje: stvara kii munje, vjetar izvodi iz skrovita njegovih. |
17 | Svakom čovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha. |
18 | Isprazni su oni, smijene tvorevine, propast će u dan kazne. |
19 | 'Jakovljev dio' nije kao oni: jer on je sve stvorio, Izrael pleme je batine njegove. Jahve nad Vojskama ime je njegovo. |
20 | Ti si mi bio malj, oruje ratno. Pomlatih tobom narode, razmrskah tobom kraljevstva. |
21 | Pomlatih tobom konja i konjanika, pomlatih tobom bojna kola i vozača. |
22 | Pomlatih tobom čovjeka i enu, pomlatih tobom starca i dijete. Pomlatih tobom mladića i djevojku, pomlatih tobom pastira i stado. |
23 | Pomlatih tobom ratara i zapregu njegovu, pomlatih tobom namjesnike i upravljače. |
24 | Ali na vae oči sada plaća Babilonu i svim Kaldejcima za sve zlo koje učinie Sionu - riječ je Jahvina. |
25 | "Evo me na te, Goro zatornice - riječ je Jahvina - zatornice svega svijeta! Zamahnut ću rukom protiv tebe, svalit ću te s litice, pretvorit ću te u goru spaljenu. |
26 | Iz tebe vie neće klesati kamen ugaoni ni kamen temeljac, bit će vječna pustinja" - riječ je Jahvina. |
27 | Podignite stijeg u zemlji, zatrubite u rog među narodima! Pripremite na nj narode, sazovite na nj kraljevstva - Ararat, Mini, Akenaz! Postavite protiv njega pozivnike, nek' nasrnu konji k'o dlakavi skakavci! |
28 | Spremite na nj narode, kraljeve medijske, vojvode i namjesnike njihove i svu zemlju kojom vladaju. |
29 | Zemlja će se tresti, drhtati, kad se stanu uspinjati k Babilonu svi naumi Jahvini da pretvori zemlju babilonsku u pustinju nenastanjenu. |
30 | Neboje babilonske odustae od borbe, u utvrdama posjedae, nesta sile njihove: postadoe kao ene. Spaljeni su domovi njihovi, polomljeni zasuni na vratima. |
31 | Teklič tekliča prestie, glasnik juri za glasnikom, da jave kralju babilonskom da mu je grad sa svih strana zauzet, |
32 | prijelazi zaposjednuti, tvrđave ognjem popaljene, a ratnici prestraeni. |
33 | Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kći je babilonska kao gumno u vrijeme kad se po njem gazi; jo malo, i doći će joj vrijeme etve." |
34 | Izjeo me, satro babilonski kralj, odgurnuo me kao prazan pladanj, k'o zmaj me on progutao, napunio trbuinu, iz mog me istjerao Edena. |
35 | "Nasilje i patnje moje na Babilon!" govore stanovnici Siona. "Krv moja na Kaldejce!" govori Jeruzalem. |
36 | Zato ovako govori Jahve: "Gle, ja ću braniti parnicu tvoju i krvavo te osvetiti. Sasuit ću more njegovo i presahnut ću izvore njegove. |
37 | Babilon će biti hrpa ruevina, brlog čagljima, uas i ruglo, kraj nenastanjen. |
38 | Svi zajedno riču k'o lavovi, zavijaju kao lavići. |
39 | Kad se ugriju, priredit će im pijanku, napojiti ih da se provesele, da zaspe vječnim snom, da se vie ne probude - riječ je Jahvina. |
40 | Odvest ću ih k'o janjce na klanje, kao jarce i ovnove." |
41 | "Kako li je zauzet, kako osvojen taj ponos zemlje sve? Kako li Babilon posta strailo narodima? |
42 | Uzdiglo se more protiv Babilona, prekrilo ga valovlje njegovo. |
43 | Gradovi mu pusto postali, zemlja suha, pustara: čovjek u njoj ne stanuje, niti njom prolazi sin čovječji." |
44 | "Kaznit ću Bela babilonskog, iz ralja mu otet to je progutao. Neće vie k njemu hrliti narodi, sruit će se babilonske zidine. |
45 | Izađi iz njega, narode moj! Nek' svaki spasi ivot svoj od jarosnoga gnjeva Jahvina! |
46 | Neka vam srce ne klone! Ne bojte se glasÄa to se zemljom ire, jedne godine ovakvi, druge onakvi, i to u zemlji vlada nasilje, te silnik za silnikom ustaje. |
47 | Jer evo dolaze dani kada ću kazniti kipove babilonske, i sva će mu se zemlja postidjeti, i svi će mu pobijeni leat' posred grada. |
48 | Tada će nad Babilonom klicati nebo i zemlja i sve to je na njima, jer će sa sjevera navaliti na grad, zatornici njegovi - riječ je Jahvina! |
49 | I Babilon mora pasti za pobijene Izraelce, kao to su za Babilon padali pobijeni po svem svijetu. |
50 | Vi to umakoste maču, idite, ne ostajte ovdje. Spominjite se Jahve u zemlji dalekoj, i neka vam Jeruzalem bude na srcu: |
51 | 'Stidjeli smo se sluajuć' sramotu, rumenilo nam prekrilo lice kad ono tuđinci nahrupie u Svetite Doma Jahvina.' |
52 | Zato, evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću kazniti kipove njegove i po svoj će mu zemlji stenjat' ranjenici. |
53 | Da se Babilon popne do neba, da se utvrdi na visu nedostupnu, na moju će zapovijed na nj navalit' pustonici" - riječ je Jahvina. |
54 | Čujte vapaj iz Babilona, i straan poraz iz zemlje kaldejske! |
55 | Jer sam Jahve pustoi Babilon, on stiava stranu buku njegovu: bučili su vali njegovi k'o vode velike, razlijegala se huka njihova. |
56 | Jest, pustonik dođe na Babilon, uhvaćeni su ratnici njegovi, lukovi im polomljeni. Zaista, Jahve je Bog osvetnik koji plaća po zasluzi! |
57 | "Opojit ću mu knezove i mudrace, vojvode, namjesnike i ratnike: da zaspe vječnim snom pa se vie ne probude" - govori Kralj, ime mu je Jahve nad Vojskama. |
58 | Ovako govori Jahve nad Vojskama: "iroke zidine babilonske bit će do temelja razvaljene, a visoka trava njegova bit će ognjem spaljena. Narodi se zalud trudili, puci se za oganj mučili!" |
59 | Evo zapovijedi to je prorok Jeremija dade Seraji, sinu Mahsejina sina Nerije, kad je Seraja krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem judejskim, četvrte godine njegova vladanja. Seraja bijae veliki komornik. |
60 | Jeremija je u jednu knjigu bio zapisao svu nesreću koja je morala doći na Babilon - sva ona prorotva napisana protiv Babilona. |
61 | Jeremija reče Seraji: "Kad dođe u Babilon, iti prigodu da obznani sve ove riječi. |
62 | I reci: 'Jahve, ti sam reče da će zatrti ovo mjesto te u njemu ničega vie neće biti, ni čovjeka ni ivinčeta, nego će postati vječna pustinja.' |
63 | Kad pročita ovu knjigu, zavei je za kamen i baci uEufrat. |
64 | I reci: 'Ovako će potonuti Babilon i neće se vie podići iz nesreće koju ću na nj svaliti.'" To su riječi Jeremijine. |