| Chapter 15 |
1 | I reče mi Jahve: "Kad bi i Mojsije i Samuel stali pred lice moje, ne bi mi se dua obratila narodu tome. Otjeraj ih ispred lice mojega, neka idu od mene! |
2 | Ako te upitaju: 'Kamo da idemo?' odgovori im: 'Ovako govori Jahve: Tko je za smrt, u smrt! Tko je za mač, pod mač! Tko je za glad, u glad! Tko je za izgnanstvo, u izgnanstvo!' |
3 | Poslat ću na njih četiri nevolje - riječ je Jahvina: mač da ih ubija, pse da ih rastrgaju, ptice nebeske i zvjerad da ih deru i zatiru. |
4 | I učinit ću ih uasom svim kraljevstvima zemaljskim, i to zbog Manaea, sina Ezekijina, kralja judejskoga - za sva zla to ih počini u Jeruzalemu." |
5 | "Tko da se smiluje tebi, Jeruzaleme, tko da te poali? Tko li će se svratit' da te zapita kako ti je? |
6 | Ti me odbaci - riječ je Jahvina - i leđa mi okrenu. I zato na te digoh ruku zatornicu. Dojadi mi da ti uvijek pratam! |
7 | Zato ću ih izvijati vijačom na vratima zemlje ove. Narod svoj ću liit' djece i istrijebit' ga, jer se ne obraćaju sa svojih putova. |
8 | Bit će u njih vie udovica negoli pijeska morskoga. Na majke mladih ratnika dovest ću zatornika, usred podneva, i pustit ću na njih iznenada uas i strahotu. |
9 | Onesvijestila se roditeljka sedmero djece, duu ispustila. Sunce joj zađe jo za dana: postiđena, osramoćena je. A to od njih ostane, pod mač ću vrći pred njihovim dumanima" - riječ je Jahvina. |
10 | Jao meni, majko, to si me rodila, da svađam se i prepirem sa svom zemljom. Nikom ne uzajmih, ni od koga zajma ne uzeh, a ipak svi me proklinju. |
11 | Uistinu, o Jahve, nisam li ti sluio za njihovo dobro, nisam li traio milost u tebe za neprijatelja svoga, u doba nevolje, u danima tjeskobe njegove? Ti to dobro zna! |
12 | Moe l' se eljezo slomiti, eljezo sa Sjevera i mjed? |
13 | Tvoje bogatstvo i blago tvoje pljački ću predati. Tako će platiti za sva bezakonja svoja po svoj zemlji. |
14 | Učinit ću te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaje, jer gnjev moj planu ognjem koji će vas sagati, koji će protiv vas buknuti. |
15 | Jahve, spomeni me se i pohodi me i kazni progonitelje moje. Ne daj da propadnem zbog sporosti srdbe tvoje! Spomeni se da tebe radi podnosim sramotu. |
16 | Kad mi dođoe riječi tvoje, ja sam ih gutao: riječi tvoje ushitie i obradovae srce moje. Jer sam se tvojim zvao imenom, o Jahve, Boe nad Vojskama. |
17 | Nikad sjedio nisam u drutvu veseljaka da se razveselim. Pod teinom ruke tvoje samotan ivim, jer ti me jaroću proe. |
18 | Zato je bol moja bez prebola? Zato je rana moja neiscjeljiva i nikako da zaraste? Ah! Hoće li meni biti kao potok nestalan, vodama nepouzdan? |
19 | Zato ovako govori Jahve: "Ako se vrati, pustit ću te da mi opet slui; ako odvoji dragocjeno od bezvrijedna, bit će usta moja. Oni će se okrenuti k tebi, al' ti se zato ne smije okrenuti k njima! |
20 | Učinit ću od tebe za ovaj narod zid od mjedi, neosvojiv. Borit će se protiv tebe, al' te neće nadvladati, jer ja sam s tobom, da te spasim i izbavim" - riječ je Jahvina. |
21 | "Izbavit ću te iz ruku zlikovaca i otkupiti te iz ruku silnika." |