| Chapter 5 |
1 | Zapjevat ću svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na breuljku rodnome. |
2 | Okopa ga, iskrči kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podie i u nj tijesak metnu. Nadae se da će uroditi grođem, a on izrodi vinjagu. |
3 | Sad, itelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeđ' mene i vinograda mojega. |
4 | to jo mogoh učiniti za svoj vinograd a da nisam učinio? Nadah se da će uroditi grođem, zato vinjagu izrodi? |
5 | No sad ću vam reći to ću učiniti od svog vinograda: plot ću mu soriti da ga opustoe, zidinu razvaliti da ga izgaze. |
6 | U pusto ću ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek' u drač i trnje sav zaraste; zabranit ću oblacima da dade nad njime. |
7 | Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravičnosti, a eto vapaja. |
8 | Jao vama koji kuću kući primičete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji. |
9 | Na ui moje reče Jahve nad Vojskama: "Doista, mnoge će kuće opustjeti, velike i lijepe, bit će bez itelja. |
10 | Deset rali vinograda dat će samo bačvicu, mjera sjemena dat će samo mjericu." |
11 | Jao onima to već jutrom na uranku estokim se pićem zalijevaju i kasno noću sjede vinom raspaljeni. |
12 | Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih. |
13 | Stoga će u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti, odličnici njegovi od gladi će umirati, puk njegov od eđi će gorjeti. |
14 | Da, Podzemlje će razvaliti drijelo, razjapit će ralje neizmjerne da se u njih strmoglave odličnici mu i mnotvo sa svom grajom i veseljem! |
15 | Smrtnik će nikom poniknuti, ponizit' se čovjek, oborit će se pogled silnih. |
16 | Jahve nad Vojskama uzvisit će se sudom, i Bog će sveti otkrit' svetost svoju. |
17 | Jaganjci će pasti kao na panjacima, a jarci će brstiti po ruevinama bogatakim. |
18 | Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom uadi i grijeh kolskim konopcem - |
19 | onima to govore: "Neka pohiti, neka poteče s djelom svojim da bismo ga vidjeli, neka se priblii i zavri naum Sveca Izraelova da bismo znali!" |
20 | Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim! |
21 | Jao onima koji su mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom! |
22 | Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u mijeanju jakih pića; |
23 | onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskraćuju pravdu! |
24 | Zato, kao to plameni jezici prodiru slamu i kao to nestaje suha trava u plamenu, tako će korijen njihov istrunuti, poput praha razletjet' se pupoljak njihov, jer odbacie Zakon Jahve nad Vojskama i prezree riječ Sveca Izraelova. |
25 | Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on die ruku na nj i udari ga te se potresoe gore: trupla njihova lee k'o smeće po ulicama, ali gnjev se njegov jo ne smiri, ruka mu je sveđer podignuta. |
26 | On podie stijeg ratni narodu dalekom, zazvidi mu na kraj zemlje, i gle: brzo, spremno hita. |
27 | U njemu nema trudna ni sustala, ni dremljiva niti snena, oko boka pojas ne otpasuje, na obući ne drijei remena. |
28 | Strijele su mu dobro zailjene, lukovi mu svi zapeti, kremen su kopita konja njegovih, vihor su točkovi bojnih mu kola. |
29 | Rika mu je k'o u lava i riče k'o lavovi mladi, rei, grabi plijen i odnosi, a nikoga da mu ga istrgne. |
30 | U dan onaj reat će na njega k'o to more buči. Pogleda li zemlju - sve tmina, tjeskoba, svjetlost proguta tmina oblačna. |