| Chapter 6 |
1 | I vidjeh: ima još jedno zlo pod suncem i teško tišti ljude. |
2 | Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i počasti te ima sve što mu duša poželi, ali mu ne udijeli da to i uživa, nego uživa tuđinac. To je ispraznost i grdna nevolja. |
3 | I velim: bolje je nedonošče od onoga koji bi rodio stotinu djece i živio mnogo godina, a sam se ne bi naužio dobra niti bi imao pogreba; |
4 | jer je nedonošče uzalud došlo i u tamu otišlo i ime mu je tamom pokriveno; |
5 | sunca čak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga. |
6 | Pa kad bi takav živio i dvije tisuće godina, a svojeg dobra ne bi uživao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto? |
7 | Čovjek se trudi samo da bi jeo, a želudac njegov nikad da se nasiti. |
8 | Jer po čemu je mudrac bolji od luđaka i što reći o siromahu koji se umije držati pred ljudima? |
9 | Bolje je očima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja. |
10 | Što je već bilo, ime ima; i zna se što je čovjek; i on se ne može parbiti s jačim od sebe. |
11 | Što više riječi, to veća ispraznost svega, i koja je od toga korist čovjeku? |
12 | Tko zna što je dobro čovjeku u životu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno živi, koji mu prolaze kao sjena? Tko će kazati čovjeku što će biti poslije njega pod suncem? |