Chapter 14

  Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje. 

 Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga. 

 U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne. 

 Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove. 

 Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž. 

 Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja. 

 Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje. 

 Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je. 

 Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima. 

 Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi. 

 Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti. 

 Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti. 

 I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga. 

 Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom. 

 Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj. 

 Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je. 

 Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi. 

 Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje. 

 Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim. 

 I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja. 

 Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima. 

 Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro? 

 U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo. 

 Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost. 

 Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica. 

 U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište. 

 Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti. 

 Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada. 

 Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost. 

 Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima. 

 Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu. 

 Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište. 

 U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže. 

 Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima. 

 Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.