Chapter 6

  Sine moj, kad jamčiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome, 

 vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta; 

 učini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeći bližnjega svoga. 

 Ne daj sna svojim očima ni drijema svojim vjeđama; 

 otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptičaru. 

 Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar: 

 on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika, 

 ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve. 

 A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga? 

 Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak 

 i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik. 

 Nevaljalac i opak čovjek hodi s lažljivim ustima; 

 namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima; 

 prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe. 

 Zato će mu iznenada doći propast, i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka. 

 Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću: 

 ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, 

 srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, 

 lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom. 

 Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje. 

 Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla; 

 da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš. 

 Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života; 

 da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke. 

 Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim, 

 jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život. 

 Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali? 

 Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže? 

 Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne. 

 Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad: 

 uhvaćen, on sedmerostruko vraća i plaća svim imanjem kuće svoje. 

 Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini. 

 Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše. 

 Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan; 

 ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.