| Chapter 142 |
1 | Poučna pjesma. Davidova. Kad bijaše u spilji. Molitva. |
2 | Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem. |
3 | Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem. |
4 | Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše. |
5 | Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari. |
6 | K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih. |
7 | Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji. |
8 | Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni. |