| Chapter 88 |
1 | Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana. |
2 | Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom. |
3 | Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome. |
4 | Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju. |
5 | Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku. |
6 | Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku. |
7 | Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan. |
8 | Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš. |
9 | Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći. |
10 | Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam. |
11 | Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe? |
12 | Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti? |
13 | Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu? |
14 | Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem. |
15 | Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene? |
16 | Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote. |
17 | Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše, |
18 | okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno. |
19 | Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini. |