| Chapter 78 |
1 | Poučna pjesma. Asafova. Posluaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih! |
2 | Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih. |
3 | Ono to čusmo i saznasmo, to nam kazivahu oci, |
4 | nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna to ih učini. |
5 | Svjedočanstvo podie on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono to naredi ocima naim oni djeci svojoj objave, |
6 | da sazna budući narataj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju |
7 | da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Bojih, već da vre zapovijedi njegove, |
8 | kako ne bi bili, kao oci njihovi, narataj buntovan, prkosan - narataj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran. |
9 | Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenue leđa. |
10 | Saveza s Bogom ne odrae i ne htjedoe hoditi po Zakonu njegovu. |
11 | Zaboravie na djela njegova, na čudesa koja im pokaza. |
12 | Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju. |
13 | On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdie. |
14 | Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim. |
15 | U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana. |
16 | Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke. |
17 | A oni jednako grijeie, prkosie Vinjem u pustinji. |
18 | Boga su kuali u srcima svojim ituć' jela svojoj pohlepnosti. |
19 | Prigovarali su Bogu i pitali: "Moe li Gospod stol u pustinji prostrti? |
20 | Eno, udari u hrid, i voda poteče i provree potoci: a moe li dati i kruha, i mesa pruiti svome narodu?" |
21 | Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdba se razjari protiv Izraela, |
22 | jer ne vjerovae Bogu niti se u njegovu pomoć uzdae. |
23 | Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske, |
24 | k'o kiu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim. |
25 | Čovjek blagovae kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti. |
26 | Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom junjak dovede. |
27 | Prosu na njih mesa k'o praine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga. |
28 | Padoe usred njihova tabora i oko atora njihovih. |
29 | Jeli su i nasitili se, elju njihovu on im ispuni. |
30 | Jo nisu svoju utaili pohlepu i jelo im jo bjee u ustima, |
31 | kad se srdba Boja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove. |
32 | Uza sve to grijeie dalje i ne vjerovae u čudesna djela njegova. |
33 | I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svretkom. |
34 | Kad ih ubijae, traie ga i opet pitahu za Boga; |
35 | spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevinji njihov otkupitelj. |
36 | Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu. |
37 | Njihovo srce s njime ne bijae, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu. |
38 | A on im milosrdno grijeh pratao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jaroću. |
39 | Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se vie. |
40 | Koliko mu prkosie u pustinji i alostie ga u samotnom kraju! |
41 | Sve nanovo iskuavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova |
42 | ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dumana izbavi, |
43 | ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom. |
44 | U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju. |
45 | Posla na njih obade da ih deru i abe da ih more. |
46 | I predade skakavcu etvu njihovu, i plod muke njihove deraču. |
47 | Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove. |
48 | I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova. |
49 | Obori na njih svu estinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće. |
50 | I put gnjevu svojem otvori: ne potedje im ivot od smrti, ivotinje im izruči poasti. |
51 | Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u atorju Hamovu. |
52 | I povede narod svoj kao ovce i vođae ih kao stado kroz pustinju. |
53 | Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dumane njihove. |
54 | U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove to mu ih osvoji desnica. |
55 | Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli batinu, pod atorjem njihovim naseli plemena izraelska. |
56 | A oni iskuavali i gnjevili Boga Vinjega i nisu drali zapovijedi njegovih. |
57 | Otpadoe, iznevjerie se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajie. |
58 | Na gnjev ga nagnae svojim uzviicama, na ljubomor navedoe kumirima svojim. |
59 | Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela. |
60 | I napusti boravite svoje u ilu, ator u kojem prebivae s ljudima. |
61 | Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dumanske. |
62 | Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju batinu. |
63 | Mladiće njihove oganj proguta, ne udae se djevice njihove. |
64 | Svećenici njihovi padoe od mača, ne zaplakae Óudove njihove. |
65 | Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan. |
66 | Udari otraga dumane svoje, sramotu im vječitu zadade. |
67 | On odbaci ator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra, |
68 | već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje. |
69 | Sagradi Svetite k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka. |
70 | Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih; |
71 | odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, batinu njegovu. |
72 | I pasao ih je srcem čestitim i briljivim rukama vodio. |