| Chapter 3 |
1 | Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: oeni se kćerju faraonovom i uvede je u Davidov grad dokle ne dovri gradnju svoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko Jeruzalema. |
2 | Narod je pak prinosio rtve na uzviicama, jer jo nije bio sagrađen do toga vremena dom imenu Jahvinu. |
3 | A Salomon je ljubio Jahvu: ravnao se prema naredbama svoga oca Davida, samo je prinosio klanice i kađenice na uzviicama. |
4 | Kralj ode u Gibeon da prinese rtvu, jer ondje bijae najveća uzviica. Salomon prinese tisuću paljenica na tom rtveniku. |
5 | U Gibeonu se Jahve javi Salomonu noću u snu. Bog reče: "Trai to da ti dadem." |
6 | Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i potenju srca svoga; i sačuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju. |
7 | Sada, o Jahve, Boe moj, ti si učinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam jo sasvim mlad te jo ne znam vladati. |
8 | Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. |
9 | Podaj svome sluzi pronicavo srce da moe suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!" |
10 | Bijae milo Jahvi to je Salomon to zamolio. |
11 | Zato mu Jahve reče: "Jer si to traio, a nisi iskao ni duga ivota, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuđivanju pravice, |
12 | evo ću učiniti po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe, |
13 | ali ti dajem i to nisi traio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko među kraljevima. |
14 | I ako bude stupao mojim putovima i bude se drao mojih zakona i zapovijedi, kao to je činio tvoj otac David, umnoit ću tvoje dane." |
15 | Salomon se probudi, i gle: bijae to san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred Kovčeg saveza Jahvina; prinese paljenice i rtve pričesnice i priredi gozbu svim slugama svojim. |
16 | Tada dođoe dvije bludnice kralju i stadoe preda nj. |
17 | I reče jedna ena: "Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova ena u istoj kući ivimo i ja sam rodila kraj nje u kući. |
18 | A trećega dana poslije moga porođaja rodi i ova ena. Bile smo zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kući. |
19 | Jedne noći umrije sin ove ene jer bijae legla na njega. |
20 | I ustade ona usred noći, uze moga sina o boku mojem, dok je tvoja slukinja spavala, i stavi ga sebi u naručje, a svoga mrtvog sina stavi kraj mene. |
21 | A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I kad sam paljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!" |
22 | Tada reče druga ena: "Ne, nije tako. Moj je sin onaj ivi, a tvoj je onaj koji je mrtav!" A prva joj odvrati: "Nije istina! Tvoj je sin onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji ivi!" I tako se prepirahu pred kraljem. |
23 | A kralj onda progovori: "Ova kae: 'Ovaj ivi moj je sin, a onaj mrtvi tvoj'; druga pak kae: 'Nije, nego je tvoj sin mrtav, a moj je onaj ivi.' |
24 | Donesite mi mač!" naredi kralj. I donesoe mač pred kralja, |
25 | a on reče: "Rasijecite ivo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj." |
26 | Tada enu, majku ivog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona kralju: "Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati!" A ona druga govorae: "Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!" |
27 | Onda progovori kralj i reče: "Dajte dijete prvoj, nipoto ga ne ubijajte! Ona mu je majka." |
28 | Sav je Izrael čuo presudu koju je izrekao kralj i potovali su kralja, jer su vidjeli da je u njemu boanska mudrost u izricanju pravde. |