| Chapter 2 |
1 | Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noći ostade Jona u ribljoj utrobi. |
2 | Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega. |
3 | On reče: "Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe Podzemlja zazvah, i ti si mi čuo glas. |
4 | Ti me baci moru u dubine, i voda me opteče. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me. |
5 | Pomislih: odbačen sam ispred očiju tvojih. Al' ipak oči upirem svetom Hramu tvojem. |
6 | Vode me do grla okružiše, bezdan me opkoli. Trave mi glavu omotaše, |
7 | siđoh do korijena planina. Nada mnom se zatvoriše zauvijek zasuni zemljini. Al' ti iz jame izvadi život moj, o Jahve, Bože moj. |
8 | Samo što ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebi vinula, prema svetom Hramu tvojemu. |
9 | Oni koji štuju isprazna ništavila milost svoju ostavljaju. |
10 | A ja ću ti s pjesmom zahvalnicom žrtvu prinijeti. Što se zavjetovah, ispunit ću. Spasenje je od Gospoda." |
11 | Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu. |