| Chapter 33 |
1 | Teško tebi koji nepustošen pustošiš, koji pljačkaš nepljačkan, kad prestaneš, tebe će opustošiti, opljačkat' te kad prestaneš pljačkati. |
2 | Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mišica naša svako jutro, naš spas u doba nevolje. |
3 | Od silna tutnja pobjegoše narodi, ti ustade, raspršiše se puci |
4 | i plijen se skuplja kao što se kupe šaške, na nj će navaliti kao jato skakavaca. |
5 | Uzvišen je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i pravednošću. |
6 | Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago - a strah Gospodnji njegovo bogatstvo. |
7 | Gle, stanovništvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni plaču gorko. |
8 | Opustješe ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira. |
9 | Gine zemlja u žalosti, u stidu vene Libanon. Šaron je kao stepa, Bašan i Karmel ogolješe. |
10 | "Sada ću ustati", veli Jahve, "sada ću se dići, sada uzvisiti. |
11 | Začeste sijeno, rodit ćete slamu; dah moj proždrijet će vas kao oganj. |
12 | Narodi će biti sažgani u vapno, kao posječeno trnje što gori u vatri. |
13 | Čujte, vi koji ste daleko, što sam učinio, a vi koji ste blizu poznajte mi snagu!" |
14 | Na Sionu strepe grešnici, trepet spopada bezbožnika: "Tko će od nas opstati pred ognjem zatornim, tko će od nas opstati pred žarom vječnim?" |
15 | Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uši da ne čuje o krvoproliću, koji zatvara oči da ne vidi zlo: |
16 | on će prebivati u visinama, tvrđe na stijenama bit će mu utočište, imat će dosta kruha i vode će mu svagda dotjecati. |
17 | Oči će ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat će zemlju nepreglednu. |
18 | Srce će ti u strahu misliti: Gdje li je onaj što je brojio, gdje li onaj što je mjerio, gdje li onaj što je prebrajao mladiće? |
19 | Nećeš više vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora, jezika strana što ga nitko ne razumije. |
20 | Pogledaj na Sion, grad blagdana naših: oči će ti Jeruzalem vidjeti, prebivalište zaštićeno, šator što se ne prenosi, kojem se kolčići nikad ne vade, nit' mu se ijedno uže otkida. |
21 | Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i širokih rukavaca: neće onud proći nijedna lađa s veslima niti će koji bojni brod projedriti. |
22 | Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš - on će nas spasiti. |
23 | Užad ti je popustila, ne može držati jarbola ni razviti stijega, pa se dijeli golemo blago oteto - kljasti će se naplijeniti plijena! |
24 | I nijedan građanin neće reći: "Bolestan sam!" Narodu što živi ondje krivnja će se oprostiti. |