Croatian Bible

Job 13

Job

Return to Index

Chapter 14

1

  Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja. 

2

 K'o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć'. 

3

 Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš? 

4

 Tko će čisto izvuć' iz nečista? Nitko! 

5

 Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu, 

6

 skini s njega pogled da počinut' može, poput najamnika da svoj dan uživa. 

7

 TÓa ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju. 

8

 Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu, 

9

 oćutjevši vodu, ono će propupat' i pustiti grane kao stablo novo. 

10

 Al' kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada? 

11

 Može sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isušit posvema', 

12

 al' čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće. 

13

 O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dÓati mi rok kad ćeš me se spomenuti, 

14

 - jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut' može? - čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš. 

15

 Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku. 

16

 A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti, 

17

 u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao. 

18

 Vaj! K'o što se jednom uruši planina, k'o što se hridina s mjesta svog odvali, 

19

 k'o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku. 

20

 Oborio si ga - on ode za svagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen. 

21

 Djecu mu poštuju - o tom ništa ne zna; ako su prezrena - o tom ne razmišlja. 

22

 On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života." 

Job 15

 

 

 

HTMLBible Software - Public Domain Software by johnhurt.com

 


Other Items are Available At These Sites: