Croatian Bible

Genesis 7

Genesis

Return to Index

Chapter 8

1

  Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu. 

2

 Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. 

3

 Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale, 

4

 a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata. 

5

 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci. 

6

 Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji; 

7

 ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile. 

8

 Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. 

9

 Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju. 

10

 Počeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje. 

11

 Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. 

12

 Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila. 

13

 Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela. 

14

 A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha. 

15

 Tada Bog reče Noi: 

16

 "Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom. 

17

 Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!" 

18

 I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih. 

19

 Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom miču - iziđu iz korablje, vrsta za vrstom. 

20

 I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. 

21

 Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: "Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, tÓa čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio. 

22

 Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće." 

Genesis 9

 

 

 

HTMLBible Software - Public Domain Software by johnhurt.com

 


Other Items are Available At These Sites: